Ne mogu da smislim dubokouman naziv

« Pikaču, ja biram tebe | Main

Do you ride cangaroos in Australia? No, do you ride fat kids in America?
2012/06/12,14:46

Svi se pitamo, zašto su se mušice koje su prošlog leta bile mala neuhvatljiva stvorenja koja ni očima nismo mogli da stignemo, a kamoli mušolovkom, ove godine pretvorile u debele krmače koje, na svo naše čuđenje, ne nestanu u vidu magle kada ih prekinemo u sisanju naše krvi malim mrdanjem dela tela na kome tu radnju obavljaju, nego stoje na istom mestu, ponašajući se kao neka izraslina, i još krvničkije zabiju onu svoju cevčicu, šaljući nam poruku : ˝Ma ko te šiša˝.

                Prvih dana ovog leta smo mogli doživeti da ih uhvatimo golim rukama, i onda oko toga histerisati naredna 2 sata i zvati mamu na posao, dedu u pošti, ujnu iz Švedske i burazera na faksu da bismo im rekli ono što nikad nisu ni pomislili da će čuti, a to je : ˝Uhvatio sam mušicu golim rukama!!˝

                Kao što rekoh, prvih dana, to je bila prava atrakcija. Deca su se busala u grudi od ponosa što im od slinog sedenja i jedenja ispred kompjutera, a što ih je pretvorilo u lenje debele gmazove koji kako prdnu, opet traže još, ipak nije iščezla ona primatska sposobnost hvatanja životinje koja, za promenu, nema oblik mesnog nareska ili Matijevićevih viršli.

                Ali, kolektivno razočarenje se raširilo kada su otkrili da su se te mušice, otkako se hrane nedefinisanim oblicima života iz njihovih tastatura, pretvorile u masivne mutante koji su spretni isto koliko crkavajući irvas sa uganutim člankom.

                To je navelo decu da razmisle malo, kako bi bilo lepo kad bi ponovo mogli da vide šta to drže dok piške ili da mogu da plivaju u morskim dubinama bez straha da će ih sopstveno salo odvući na dno poput gvozdenog tega.

                Šta je poenta ove priče? ˝Deco, jedite za kuhinjskim stolom da ne bismo imali debele mušice˝? Ne, ja želim da kažem da, umesto što bulje u ekran do tačke kada im atrofiraju mišići ili im potpuno iščezne provitamin D, treba da nauče da budu korisnici računara, a ne zavisnici. Da, umesto što vreme provode kroz virtuelno druženje udišući vazduh koji su pre minut izdahnuli, treba da izađu napolje i žive život punim plućima.

Komentari

Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu